U nekim stručnim krugovima postoji mišljenje da ne treba prihranjivati jelensku i srneću divljač tijekom zime budući da nemaju određene bakterije u svojem probavnom traktu kojima bi mogli probaviti datu im hranu. Da li zimsko hranjenje sijenom i žitaricama šteti divljači?
Kada su im na raspolaganju sijeno ili žitarice, jeleni i srne se mogu „prežderati“ novim izvorom hrane. To šokira njihov probavni trakt i može prouzročiti ozbiljne probleme pa čak i smrt – ugibaju punoga želuca.
Divljač je evoluirala tako da se tijekom jeseni tovi kako bi lakše pregrmila zimu, i navikla je zimi jesti malo i slabo. Bez obzira na to što jedu, energiju većinom troše za preživljavanje i grijanje – jelenska i srneća divljač je u negativnoj energetskoj bilanci cijele zime.
Rađena su istraživanja na krdima jelena držanih u ograđenim područjima, koji su imali hrane u izobilju („švedski stol“), zaklon i nedostatak predatora. Jeleni su svejedno reducirali unos hrane i gubili na kilaži. Tome je tako jer je jelenska i srneća divljač evolucijski građena tako da preživi na zalihi masnoća koju skuplja tijekom ljeta i jeseni.
Međutim, kada se snijeg počne topiti, sijeno i žitarice ne štete prehrani jelenske i srneće divljači jer uz to jedu i koru drveća, žireve, lišće i sl. Ta dodatna hrana omogućuje im izgrađivanje potrebnih bakterija kojima mogu probaviti sijeno.
Zato neke struje smatraju da je najbolji način pomaganja divljači održavanje povoljnog staništa tijekom cijele godine. To znači održavanje njihovog zimskog boravišta (zaklon od snijega, hladnoće, vjetra), povoljnih zimskih izvora hrane i – neuznemiravanje kako bi dragocjenu energiju trošile na preživljavanje a ne bježanje.
Field&Stream, D.H., 06.02.