U Dinaride se vratio 1973., kada je šest životinja preseljeno iz Slovačke u Sloveniju. Dio te populacije potom se proširio u našoj zemlji po šumovitim brdsko-planinskim područjima Gorskog kotara, Like, Korduna i sjevernog primorja sve do granice s BiH na jugoistoku. 1980-ih se činilo da se risevima smiješi nova svijetla budućnost.
Danas više nije tako. U Hrvatskoj trenutačno živi mala i vrlo ugrožena populacija od 40-ak risova u kojoj je veliki problem parenje u srodstvu. Naime većina naših risova je u rodu na razini rođaka u prvom koljenu pa im je genetska raznolikost nedovoljna za siguran opstanak. Parenje u srodstvu smanjuje genetsku raznolikost i povećava rizik od izumiranja zbog negativnog učinka na sposobnost populacije da se nosi s promjenama u okolišu. Drugim riječima, gubi se evolucijski potencijal vrste. Parenje u srodstvu prvenstveno negativno utječe na sposobnost razmnožavanja - javlja se niža koncentracija i pokretljivost spermija, promjene na testisima, niži postotak preživljavanja mladunčadi... Također dolazi do pada imuniteta što rezultira slabijom otpornošću na zarazna i parazitarna oboljenja te se javljaju različite tjelesne deformacije, npr. na kostima, očima ili srcu.
Osim toga, ugroženosti populacije uvelike doprinosi i krivolov. Učestalost krivolova teško procijeniti jer većina slučajeva ostaje neotkrivena, a rijetke prijave obično su anonimne. Ipak, krivolov je vrlo velik uzrok smrtnosti risova. Smatra se da su od naseljavanja risa 1973., ljudske djelatnosti uzrok preko 90 % zabilježene smrtnosti risa u Hrvatskoj, dok posljednjih 15 godina krivolov čini 60% zabilježene smrtnosti. Posljednjih 15ak godina istraživači se bave i telemetrijski praćenjem risa. Posljednji telemetrijski praćen ris Tomo također je odstrijeljen u krivolovu o čemu smo pisali ovdje. Nakon toga više ni jedan ris nije praćen zbog nedostatka financija ali isto tako nije pronađen ni jedan mrtav ris.
Kako bi osigurao opstanak ove iznimne vrste na području Dinarskog gorja, međunarodni tim stručnjaka pokrenuo je projekt kojem je cilj naseliti 10 jedinki iz Rumunjske i Slovačke na područje Hrvatske i Slovenije čime bi se oporavila genetska struktura populacije i spriječilo njezino izumiranje. Osim naseljavanja novih jedinki, projekt uključuje višegodišnje praćenje oporavka populacije, osiguranje preduvjeta za dugoročan opstanak te poticanje javnosti na sudjelovanje u aktivnoj zaštiti ove vrste.
Jedan je od ciljeva ovog projekta, kaže dr. vet. med. Magda Sindičić, naseljavanjem životinja na granici između Slovenije i Austrije povezati našu Dinarsku populaciju risovima koji žive na području jugoistočnih Alpa te tako osigurati protok gena i dugoročniju održivost populacije. 'Dakle, naseljavanjem životinja nastoji se riješiti dva problema - neposredno povećanje genske raznolikosti i povezivanje sa susjednom populacijom', zaključila je Sindičić.
Sindičić ističe da je opstanak risa, baš kao i svake druge životinjske vrste važan, i zbog etičkih i zbog bioloških razloga. 'Svaka vrsta ima svoju ulogu u ekosustavu pa gubitkom svake narušavamo biološku raznolikost i ugrožavamo funkcioniranje ekosustava. Ris je selektivni predator koji se prvenstveno hrani bolesnim i starim jedinkama te tako ima ulogu čistača u ekosustavu. Također, Hrvatska je potpisnica mnogih međunarodnih sporazuma kojima se obvezala štititi svoju biološku raznolikost pa je spašavanje ove populacije u jednu ruku i zakonska obveza Hrvatske', podsjetila je.
Predviđena vrijednost projekta u Hrvatskoj je oko 100.000 eura godišnje. Od toga bi se 60 posto moglo osigurati iz sredstava LIFE programa Europske komisije, 20 posto putem rada znanstvenika Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Veleučilišta u Karlovcu, a 20 posto putem donacija i sponzora; dakle, do 20.000 eura godišnje treba prikupiti u Hrvatskoj.
Ukoliko želite pomoći u ovom projektu možete se obratiti udruzi Biom.
Lovac.info, prema T-portal.hr, 02.10.
