LD ”Jelen” Hrvatska Dubica je upravo takvo društvo, ugašeno, spaljeno, okupirano i izlovljeno tijekom četiri godine okupacije. Ipak već 1997. godine, na inicijativu trojice i danas ključnih ljudi društva, sadašnjeg predsjednika Matije Mikulića, lovnika Milana Ćorića, te odvjetnika Željka Stankovića, počinje projekt revitalizacije Lovačke Udruge.

- Počeli smo praktički iz ničega, gradnjom lovačke kuće na mjestu lokalne divlje deponije. Bila je to obaveza koju smo preuzeli i vratili u život lovačko društvo koje je osnovano , sada već davne 1946. godine, a koje je tada brojalo simboličnih 7 članova, a preregistrirano 1992. godine... – priča Matija Mikulić, predsjednik društva.

I stvarno, na samom izlasku iz Hrvatske Dubice, smjestio se je ”Športsko rekreacijski centar” Jelen. Ograđen i uređen kompleks, sa riješenim prilaznim putevima, nadstrešnicom za okupljanje lovaca, ribnjakom, streljanom za glinene golubove, gaterom i nečim posebnim – stazom za natjecanje vučnih konja, takozvanu “kladarijadu”. Sama lovačka kuća je priča za sebe - nadilazi i većinu sličnih objekata u vlasništu Hrvatskih šuma. Potpuno novo zdanje, s klimatiziranim spavaonicama, centralnim grijanjem, pomoćnom kuhinjom, vanjskom pečenjarnicom, na koje se nadovezuje mjesto za obradu divljači... Nije niti potrebno naglasiti da je sve gore navedeno učinjeno isključivo radom članova i privatnim sponzorstvima.

Danas kada je kompletna južna granica lovišta ujedno i granica sa ”Krajinom”, društvo broji 72 matična i 15 pridruženih članova, koji gospodare sa gotovo 6000 hektara lovišta. Lovni fond je više-manje standardan za lovišta u ovim krajevima, divlje svinje, srneća divljač,i ostala sitna divljač . Poseban problem zadnjih godina je masovna pojava čagljeva, a pojavio se i vuk, što se odmah osjetilo na smanjenju lovnog fonda, ispračao je lovnik Milan Ćorić na šetnji prema mjestu današnjeg lova.

Za ovu prigodu odabrano je samo središte lovišta, koje je opravdalo očekivanja, što se je i vidjelo na kraju lova u lijepoj ”štreki”.

Dan je završio kao što je i počeo, lijepo, drugačije, uz Stankovićevo ponosno prisjećanje na sada već pomalo davnu 1997. godinu kada ih je okupio Juraj Abaza zvan Đuka, i cijeloj priči dao zamah. I kao što je organizator današnjeg druženja rekao, ipak se tu radi o projektu koji se radi jednom u životu.

LS Sisačko moslovačke, Boris Savić, 14.12.