Nakon nekoliko minuta miješanja pištolji su izvađeni, protreseni (kako bi se iz cijevi izbacile prepreke) te se pristupilo praktičnim radnjama koje su uključivale vađenje i ponovno umetanje spremnika, repetiranje te konačno i samo opaljenje. Osnovni cilj ovoga testa bila je pouzdanost, a pištolj je pouzdano morao raditi u pojedinačnom i brzometnom režimu paljbe. Rabilo se streljivo američke i domaće proizvodnje zemlje koja je provodila test.
Ovaj dio testa HS je završio odličnim rezultatom, a jedine poteškoće zabilježene su prilikom pucanja domaćim streljivom, a koje prema riječima domaćina i nije ulazilo u službeni dio testa, jer su i oni svjesni da je njihovo streljivo iznimno loše kvalitete i preslabo za uobičajene standarde 9mm „Para“ kalibra. Završetkom ovoga testa pištolji su ubačeni u bure napunjeno vodom te tako vlažni ponovno bacani u pijesak te prekrivani pijeskom, opet vađeni s ponavljanjem radnji iz prvog testa.
Polijevana voda
I u ovome je dijelu HS dobio odlične ocjene. Sljedeći je test bio isti kao i prethodni samo što je na pištolje, nakon što su zatrpani u pijesak, polijevana voda kako bi se dobila kompaktnija masa s većim pješčanim grumenjem. I tu je HS pokazao odlične rezultate. Nakon ovih testova pristupilo se testu preciznosti što je uključivalo pucanje na 10, 15, 25 i 40 metara.
Završetkom ovog testa pištolji HS-a priskrbili su ovacije prisutnih, jer su se svi modeli pokazali izvanredno preciznim na svim udaljenostima, uključujući i najmanji „subcompact“ model kojim se bez problema pogađalo i na najvećoj traženoj udaljenosti, tj. 40 metara.
Nakon toga pištolji su u posebnim komorama izloženi utjecaju atmosferalija, napose vlage i soli, budući da osim suhe pustinje zemlja domaćina ima i dijelova s vrlo visokim postotkom vlažnosti i morskoga zraka. Kako od 2005. godine svi modeli HS-a prolaze posebno kemijsko tretiranje metalnih dijelova što mu daje jednu od najboljih mogućih zaštita i taj je test prošao s visokim ocjenama.
Izvozni poduhvat
Gvozdanović nastavlja kako je uspješno testiranje dokazalo tvrdnje tvornice, i onih koji godinama rabe hrvatske pištolje, o uistinu vrhunskom proizvodu spremnom uhvatiti se u koštac sa svakim izazovom nisu bez temelja. Kao krunu svega, trebao bi hrvatskoj državi i „HS Produktu“ priskrbiti još jedan dobar izvozni poslovni poduhvat, a najavljena početna količina od 45.000 komada nikako nije bezazlena.
HS je ušao u samo finale izbora za službeno oružje gdje će mu glavni konkurent biti švicarska tvrtka s pištoljem „Sphinx“. Zanimljivo je to što nigdje nema „Sig Sauera“. Intrigantnost cijele priče leži u tome da modeli HS-a i „Sphinxa“ uopće nisu iste kategorije.
Dok su HS-ovi pištolji suvremene građe, kućišta izrađenog od polimera te opaljenja pomoću skrivenog udarača, dotle su „Sphinxovi“ pištolji uobičajene dvostruko/jednostruke akcije te u potpunosti izrađeni od čelika. Razlika u građi ogleda se i u razlici cijene pa se tako za cijenu jednog „Sphinx“ pištolja može dobiti čak dva HS pištolja.
Opširno o ovoj temi možete pročitati u najnovijem broju Vojne povijesti
Izvor: Vecernji.hr | Piše: Zvonimir Despot | 8.1.2012