Što slijedi hrvatskom lovstvu i lovcma ulaskom u europsku zajednicu? Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju hrvatski lovci baštine pravnu stečevinu Europske unije koja se odnosi na uzgoj, zaštitu, lov i korištenje divljači.
A koja je to pravna stečevina i baština koju se mora i treba uvažavati i poštovati? To je tajna i velika nepoznanica za većinu hrvatskih lovaca. Naime, hrvatski lovci, htjeli to priznati ili ne, nisu pripremljeni i nisu upoznati s tom pravnom stečevinom, iako je ona djelomice inkomporirana u zakonske propise Republike Hrvatske koji se primjenjuju s danom ulaska Hrvatske u Europsku uniju.
To je tužna istina koja smeta i boli svakog čestitog i odgovornog hrvatskog lovca.
Zašto je do toga došlo? Odgovor nije jednoznačan, ali je poznat. Odgovornost za taj ozbiljan propust najviše snosi resorno ministarstvo, a odmah iza njega staleška udruga, koji su propustili organizirati savjetovanja i seminare diljem Hrvatske na kojima bi se hrvatskim lovcima na hrvatskom jeziku, koji je jedan od službenih jezika Europske unije, moglo prezentirati što hrvatskom lovstvu i hrvatskim lovcima dolazi trenutkom ulaska Hrvatske u zajednicu ravnopravnih europskih naroda. Za tu prezentaciju i edukaciju imamo vrsne profesore na katedri za lovstvo Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku, Šumarskom i Agronomskom fakultetu u Zagrebu, Veleučilištu u Karlovcu te u samom resornom ministarstvu.
S obzirom na značenje i ulogu Europskog suda za ljudska prava iz Strasbourga trebalo je prikupiti i objaviti zbirku presuda tog suda koje su vezane uz privatno vlasništvo na kojima se izvršava pravo lova od strane onih koji nisu vlasnici tog zemljišta. Zasigurno će mnogi vlasnici poljoprivrednog zemljišta i šuma tražiti da se ubuduće prilikom formiranja zajedničkih lovišta vodi računa o presudi Suda u Strasbourgu koja zahtijeva da se prilikom ustanovljavanja lovišta na tuđem zemljištu mora imati izričita ili prešutna suglasnost vlasnika, a ako se vlasnik suprotstavi ustanovljavanju lovišta na svom zemljištu, onda to zemljište neće moći ući u sastav zajedničkih lovišta. Valja također spomenuti da navedeni sud svojim odlukama daje prednost, što je i razumljivo, pravu vlasništva nad zemljištem u odnosu na pravo lova kao pravu služnosti.
Štoviše, svojom odlukom Sud je zauzeo stajalište da eventualno povrijeđeno pravo lova ne uživa zaštitu tog suda jer se ne smatra jednim od temeljnih prava i sloboda građana.
Je li moguće nadoknaditi propušteno? Nije moguće, ali je moguće smanjiti štetu tako da se diljem Hrvatske, bar u većim središtima, održi stručno usavršavanje o tim pitanjima.
Autor: Mladan Vidović, mr. iur.