Pravo izbliza: kako i zbog čega pojedini župani žele namagarčiti Zakon o lovstvu!
Uvjeti za zakup lovišta propisani su Zakonom o lovstvu i ne smiju se odabirati dodatni uvjeti, po osobnom nahođenju, poput zahtjeva za mišljenjem županijskog lovačkog saveta ili HLS-a o natjecatelju.
Županijska skupština, suglasno članku 29, Zakona o lovstvu (Narodne novine 140/05, 75/09), može zajedničko lovište dati u zakup pravnoj ili fizičkoj osobi sa sjedištem na području Republike Hrvatske na deset lovnih godina preko javnog natječaja. Lovište se ne može dati osobi koja je kažnjavana za kazneno djelo protuzakonitog lova ili prekršaja iz članaka 96. ili 99. Zakona o lovstvu dok traje sigurnosna mjera, odnosno dok ne nastupi pravna rehabilitacija po sili zakona.
Sam natječaj za davanje zajedničkog lovišta u zakup u tehničkom smislu provodi komisija županijske skupštine te ista daje prijedlog odluke o izboru najpovoljnije ponude za zakup lovišta. Ono što je ovdje bitno naglasiti da, na žalost, mnogi župani to ne poštuju, kao ni predsjednici županijskih skupština, jest da je najbolja i najpovoljnija ponuda ona kojom je ponuđena najviša lovozakupnina.
Na temelju točke 8. citirane odredbe Zakona o lovstvu, županijska skupština propisat će postupak i uvjete javnog natječaja, kriterije vrednovanja ponuda za davanje zajedničkih lovišta u zakup, te vrijeme za sklapanje ugovora o zakupu zajedničkog lovišta. Ova odredba se u praksi, nažalost, pogrešno i ekstenzivno tumači, pa županijske skupštine smatraju da one mogu mimo i neovisno od odredaba Zakona o lovstvu propisivati kriterije tko može biti sudionik u natječaju i kome se može dati lovište u zakup. Iako su svjesni činjenice da time na najgrublji način povređuju ne samo odredbe Zakona o lovstvu već i odredbe Zakona o suzbijanju diskriminacije (Narodne novine 85/08, 112/12).
Koliko samovolja pojedinih županija dolazi do izražaja, ilustrirat će nam sljedeća činjenica. Županija traži da sudionik u natječaju, a samim tim i mogući lovozakupnik, bude jedino i isključivo pravna osoba, odnosno fizička osoba - obrtnik koji je član županijskog ili Hrvatskog lovačkog saveza. Iako Zakon o udrugama lovačkim udrugama i trgovačkim društvima koja su registrirana za poslove lovstva, pa i obrtnicima, ne nameće obvezu članstva u Hrvatskom lovačkom savezu, niti Hrvatski lovački savez sa svojim članicama može utjecati i davati mišljenje tko će, kada i pod kojim uvjetima biti izabran za lovozakupnika. Zakon je odredio samo jednu zabranu s kojom se ne može biti lovozakupnik i drugu kome se lovište mora dati u zakup, a to je već naprijed razjašnjeno.
Što, pak, ostaje zainteresiranima za zakup lovišta kada je već natječaj sam po sebi nezakonit i diskriminatoran?
Oni trebaju sudjelovati u natječaju te u slučaju nezakonitog izbora lovozakupnika pokrenuti upravni spor, a protiv odgovornih u županiji podnijeti kaznene prijave. Ono što župani ne žele ili ne mogu shvatiti ili razumjeti jest činjenica da su prigodom raspisivanja i provođenja javnog natječaja za davanje lovišta u zakup dužni poštovati i odredbe i Zakona o javnoj nabavi kao supsidijarne pravne propise
objavljeno i u: Dobra kob, lipanj 2014
Mladan Vidović, mag.iur.