Oštećenik (ozlijeđeni lovac) pored fizičke i psihičke boli može imati trajne posljedice po zdravlje. Obično se obitelji počinitelja i oštećenika posvađaju, ponekad se javlja želja za osvetom, itd. O ozljeđivanju gdje je posljedica smrt lovca ne treba niti govoriti. To je još strašnije od svega navedenog.
Kako sve ovo svesti na najmanju moguću mjeru? Razmotrimo neke uzroke ove problematike:
Pri kraju smo lovne sezone i osvrnimo se na problematiku sigurnosti u lovu. Nažalost, svjedoci smo nemilih događaja, prije svega ozljeđivanja vatrenim oružjem, gdje je bilo i smrtnih posljedica.
Ovo promišljanje nije prigodničarsko te izražava osobni stav autora.
Krenimo prvo od posljedica.
Čin ozljeđivanja u lovu, ako zanemarimo patnje ozljeđenika, ima za počinitelja neugodne posljedice. Tu su predistražne radnje (policija), odvjetništvo, istraga (ponekad i pritvor) i na kraju presuda. Nakon presude dolazi do privatne tužbe za nadoknadu štete. Tada advokati dolaze „na svoje". Često se poremete i međuljudski odnosi, čak i u lovačkom društvu, itd. Počinitelj kasnije može imati i psihičkih problema. Pati i njegova obitelj.
Oštećenik (ozlijeđeni lovac) pored fizičke i psihičke boli može imati trajne posljedice po zdravlje. Obično se obitelji počinitelja i oštećenika posvađaju, ponekad se javlja želja za osvetom, itd.
O ozljeđivanju gdje je posljedica smrt lovca ne treba niti govoriti. To je još strašnije od svega navedenog.
Kako sve ovo svesti na najmanju moguću mjeru? Razmotrimo neke uzroke ove problematike:
Edukacija
Velika je šteta što nadležno ministarstvo u svom planu i programu edukacije budućih lovaca nije propisalo tzv. stažiranje tj. praktičnu obuku u lovištu prije polaganje lovačkog ispita. Institut stažiranja uz odgovornog mentora daje dobru edukativnu pripremu budućem lovcu.
Ako ovaj prvi prijedlog nema izgleda za usvajanje, pokušajmo nešto drugo: povećajmo satnicu, prije svega praktičnu obuku, iz predmeta lovačko oružje u školama za lovce. Potrebno je nadzirati rad tih škola, posebice voditi računa o tome tko sve dobije dopuštenje za predavača.
Edukacijom lovaca o sigurnosti baratanja lovačkim oružjem trebaju se baviti i lovačka glasila, Lovački vjesnik i Dobra kob. Nažalost, o tome se vrlo malo piše, posebice Lovački vjesnik, koji zaista sliči agitpropovskom glasilu iz 50-godina prošlog stoljeća. Naime, čitajući to glasilo, neinformirani čitatelj nalazi samo hvalospjeve (posebice pojedincima) te vjerojatno promišlja da u hrvatskom lovstvu teče med i mlijeko. Vrlo je slično i sa TV emisijom „Zov prirode" koju uz velike napore njen autor „gura" u neodgovarajućem terminu na lokalnoj televiziji. Bilo bi dobro kada bi ova glasila bila kritična prema nekim pojavama u svakodnevnoj lovačkoj praksi.
Netko bi na nezgode u lovu možda rekao: pa što, više ljudi gine u automobilskim nezgodama. To jeste žalosna činjenica ali se smrt u lovu ne može uspoređivati sa smrću u prometu.
Lov je hobi, sport, razonoda, strast, već kako tko o tome promišlja. Malo ljudi se zbog nabrojanog vozi automobilom. Međutim, odlazak u lov nije neophodan a lovac mora imati na umu da u rukama drži opasno sredstvo koje uz malu nepažnju može drugog teško ozlijediti. Ipak je na lovcima počiniteljima najveća odgovornost. Da li su u času nezgode bili pod utjecajem alkohola, da li su pravnički rečeno, „olako držali" da se neće ništa dogoditi, da li nisu dovoljno obučeni u baratanju oružjem, da li se u grmlju „nešto zatreslo" pa su onda u to pucali, itd.
Pritisak dijela javnosti na lovce je velik. Ne smijemo zanemariti da smo mi za njih: „ubojice", „pijana bratija" i sl. Krajnje je vrijeme da se oni koji imaju korist od lovaca ( nadležno ministarstvo i HLS) pobrinu za afirmaciju lovstva i da nam barem skinu ove ružne epitete.
Da se vratimo na početak, što činiti da u lovu bude što manje nezgoda sa vatrenim oružjem? Neka od mogućih rješenja:
1. Razmisliti o nekom vidu stažiranja za buduće lovce.
2. Možda obvezati lovozakupnike da primaju buduće lovce na stažiranje,
3. Povećati satnicu nastave za područje lovačkog oružja i balistike.
4. Voditi računa o kvaliteti predavača u lovačkim školama.
5. U lovačkim glasilima što češće objavljivati napise o sigurnosti u lovu.
Također, kritički pisati o svim propustima u lovstvu.
6. Poboljšati rad i disciplinu odgovornih osoba glede sigurnosti pri provođenju lova.
U Zagrebu, 14.01.2010. Rade Stojadinović