Smeđi medvjed - vrsta mjeseca Državnog zavoda za zaštitu prirode

Napisao/la  Nedjelja, 03 Studeni 2013 18:19

medvjed 2Smeđi medvjed je pripadnik porodice medvjeda i jedna od osam vrsta medvjeda koje danas žive u svijetu. Ova vrsta je najveći kopneni sisavac na našim prostorima. Dok smo nekada smeđe medvjede mogli pronaći u cijeloj Europi, danas su izumrli u mnogim područjima. Njihov nestanak u velikom dijelu Europe posljedica je lova i krivolova jer je vrsta smatrana nepoželjnom, a najveće preživjele populacije se nalaze u Karpatima i Dinarida, što uključuje i područje Hrvatske. U Hrvatskoj živi oko 1000 jedinki smeđeg medvjeda koje su dio populacije Dinarskog masiva, a nastanjuju područje Gorskog kotara, Like i dijelove Dalmacije. U Hrvatskoj se smeđim medvjedom upravlja na temelju Plana gospodarenja smeđim medvjedom. Sukladno Zakonu o zaštiti prirode ova vrsta je strogo zaštićena, ali je ujedno i prema Zakon o lovstvu, lovna divljač, pa se određeni postotak (10-15%) od procijenjene veličine populacije tijekom lovne sezone zakonitim putem izlučuje iz populacije. Pojedine odstrijeljene jedinke često su trofejni primjerci, što podiže njihovu vrijednost.

Smeđi medvjed (Ursus arctos L.) je pripadnik reda zvijeri (Carnivora), porodica medvjeda (Ursidae) te roda Ursus kojeg dijeli sa još osam vrsta medvjeda koje danas žive u svijetu. Riječ medvjed proizlazi iz stare slavenske riječi medved koja je pak nastala tvorbom riječi "med-jed“ budući da se hrani medom i ličinkama pčela.

medvjed 1

Medvjedi su poznati kao najveći kopneni mesojedi. Iako su poneki primjerci teži i od 300 kg, u Hrvatskoj odrasle ženke imaju prosječno 100 kg, a mužjaci 150 kg. Tijelo im je pretežito pokriveno smeđom dugom dlakom koja je po hrptu često tamnija pa i crna, a vršci dugih dlaka mogu biti svijetlosivi. Ispod duge dlake nalazi se gusta poddlaka koja je ljeti rjeđa nego zimi. Tijelo im je snažno, s izraženom grbom, i repom prosječno dugim 8 cm. Dužina tijela od vrha nosa do repa iznosi 160 do 225 cm kod mužjaka te 120 do 200 cm kod ženki. Visina medvjeda u ramenima je između 100 i 120 cm. Na relativno kratkim nogama nalazi se po pet prstiju koji svi dodiruju tlo, a na šapama se nalaze snažne pandže koje medvjedi ne mogu uvući. Njima medvjed raskopava zemlju, trule panjeve i mravinjake, okreće kamenje, ubija i kida plijen. 

Iako prema sistematici zvijeri, medvjedi su zapravo pravi svejedi. Gotovo 95 % svojih prehrambenih potreba zadovoljavaju hranom biljnog podrijetla (šumske bobice, plodovi bukvice, trave). Razne vrste beskralješnjaka poput ličinki mrava, osa i pčela medvjedu predstavljaju bogati izvor životinjskih bjelančevina, kao i lešine većih životinja koje su ostaci plijena vuka ili risa. Zubalo ima sva obilježja zvijeri, s karakterističnim sjekutićima, očnjacima i deračima i ukupno 42 zuba. Žvačne površine kutnjaka nešto su ravnije nego u ostalih zvijeri kao prilagodba za drobljenje biljne hrane.

Smeđi medvjed većinu života provodi samotno i nije teritorijalna vrsta, a veličina životnog prostora varira od nekoliko desetaka km2 pa do nekoliko tisuća km2. Unutar svog životnog prostora jedinka se kreće ovisno o dostupnim sezonskim izvorima hrane, pa se tako svi dijelovi ne koriste ravnomjerno. Mužjaci imaju veće životne prostore u odnosu na ženke, a prostor jednog mužjaka može pokrivati životni prostor više ženki, dok se životni prostori jedinki istog spola u pravilu vrlo malo preklapaju. Pare se od kraja svibnja do polovine srpnja. Tijekom sezone parenja i mužjaci i ženke se više puta pare s različitim jedinkama. Nakon trudnoće koja traje oko sedam mjeseci, u siječnju ili veljači kote se do četiri mladunčeta težine oko 350 g, slijepih i bez dlake.Mladi medvjedići žive s majkom do druge godine svog života. Nakon toga ženski potomci ostaju često u majčinoj blizini, dok mužjaci mogu otići daleko u potragu za vlastitim životnim prostorom (disperziju). U prirodi medvjedi mogu doživjeti više od 20 godina, a u zatočeništvu i do 40.

medvjed 3

Staništa smeđeg medvjeda su velika, neprekinuta područja bogata raznolikim biljnim pokrovom kojima nalazi hranu, zaklon i pogodan prostor za brlog. Većina staništa koja zadovoljavaju životne potrebe medvjeda sastoje se od različitih tipova šume, u čemu presudnu ulogu imaju sastojine listača krupnog sjemena (bukva, kesten, hrast). Radi zaklona i paše važno je također postojanje guštika i livada. Za preživljavanje novorođenih medvjedića u brlozima zimi presudan je mir u staništu, ali na reprodukciju medvjeda snažno utječe i kvaliteta ostalih čimbenika.

rasprostranjenost-medvjeda-hrvatska

Ukupna površina rasprostranjenosti medvjeda u Hrvatskoj iznosi 12.372,17 km². Od toga je površina stalnog staništa 9.573,37 km te je stalno prisutan kroz četiri godišnja doba. U Hrvatskoj živi oko 1.000 jedinki smeđeg medvjeda koje su dio populacije Dinarskog masiva, druge po veličini u srednjoj i južnoj Europi. U Hrvatskoj medvjedi nastanjuju područje Gorskog kotara, Like i dijelove Dalmacije.

Iako je medvjed zaštićen na državnoj i međunarodnoj razini, čovjek i dalje predstavlja najveću opasnost njegovu opstanku. Veliku opasnost predstavlja mreža prometnica koja onemogućuje prirodne migracije medvjeda i na kojima oni često stradavaju, a ponekad mogu izazvati i genetičku izolaciju pojedinih manjih populacija. Osim što jedinke često stradavaju na samim prometnicama, ugroženi su i uzimanjem mladunaca iz prirode. Odlagališta raznog otpada privlače medvjede bliže naseljima, te se oni polako navikavaju na ljude što uzrokuje promjene u njihovom ponašanju. Posljedica toga je formiranje problematičnih medvjeda koji najčešće bivaju odstrijeljeni zbog potencijalne opasnosti za ljude. U Hrvatskoj se smeđim medvjedom upravlja na temelju Plana gospodarenja smeđim medvjedom. Sukladno Zakonu o zaštiti prirode ova vrsta je strogo zaštićena, ali je ujedno i prema Zakon o lovstvu lovna divljač pa se određeni postotak (10-15%) od procijenjene veličine populacije tijekom lovne sezone zakonitim putem izlučuje iz populacije. Pojedine odstrijeljene jedinke često su trofejni primjerci, što podiže njihovu vrijednost. Nestanak medvjeda u velikom dijelu Europe posljedica je lova i krivolova kojima je ova vrsta uništavana jer je smatrana nepoželjnom. Međutim danas su mogućnosti povratka dodatno ograničene gubitkom staništa ili neprihvaćanjem od lokalnog stanovništva.

talijanski lovac delnice3

 

tragovi-medvjeda2

Znakovi prisutnosti medvjeda u prirodi

Otisak šapa: otiske medvjeđih šapa lako je razlikovati od drugih životinja s obzirom na to da medvjedi u hodu dodiruju tlo cijelim tabanima, slično kao čovjek. Tako ostavljaju trag koji nije sličan niti jednoj drugoj vrsti u našim staništima. Imaju po pet prstiju s pandžama i široki su 10 -15 cm. Prednja šapa je kraća od stražnje i šira je nego duža, dok je stražnja šapa duža nego šira. Tragovi malih medvjedića slični su jedino tragu jazavca, ali ako se radi o medvjediću, obično se u bližoj okolini mogu pronaći i tragovi majke.

Izmet: medvjeđi izmet može izgledati vrlo raznoliko ovisno u godišnjem dobu i izvoru hrane. Većinom je oblika velike „gomile“ ili debele kobasice debljine 3-6 cm. U izmetu medvjeda se uz mali udio hrane životinjskog podrijetla nalazi većinom biljni sadržaj, poput različitih trava, bobica i voća. S obzirom na to da medvjedi slabo probavljaju biljni materijal, pojedini se dijelovi hrane u izmetu mogu dobro prepoznati.

Oznake na stablu: kako bi ostavili znak svoje prisutnosti u staništu, medvjedi se češu o koru stabla ostavljajući mirise i ogrebotine. Paralelne ogrebotine od pandži mogu biti visoke i do 2 metra, a ako se nalaze na crnogorici iz njih se cijedi smola.

Zimski brlog i dnevni ležaj: medvjedi zimuju u šupljinama stijena ili na tlu među korijenjem velikog drveća. Ulaz u brlog je najčešće uzak, a obično sadrži ležaj od grančica, suhe trave ili lišća. Medvjedi u brlozima spavaju zimski san zbog nedostatka hrane tijekom zime. U zimskom snu tjelesna im temperatura pada te je rad srca znatno usporen. Ženke u brlogu kote mlade i hrane ih svojim vrlo bogatim mlijekom. Dnevni ležaji su mjesta gdje se medvjedi preko dana odmaraju, a nalaze se često na padini iza nekog većeg stabla ili grma. Prepoznati se mogu po uklonjenom lišću s tla i ulegnuću u krugu od 50 do 90 cm.

Glasanje: medvjed se glasa specifičnim režanjem samo kad je izazvan i time želi upozoriti i otjerati uljeza. Muški medvjedi se ponekad glasaju režanjem kad se nađu oko iste ženke u sezoni parenja.

Plijen i tragovi na mjestu hranjenja: znakovi medvjeđeg hranjenja ovise o vrsti hrane. Pri traženju biljne hrane kojom zadovoljava većinu svojih potreba obično je na širem području šumskog poda razgrnuto lišće, posebice pri traženju bukvice. Zdravu divlju životinju rijetko uspije uhvatiti i usmrtiti, ali može mladunče jelena ili srne, a posebice bilo koju vrstu domaće životinje. Plijen je često rastrgan, a pojedini dijelovi razbacani po većoj površini. Budući da su medvjedi vrlo snažni, mogu usmrtiti životinje s jednim ili više udaraca šapom po glavi, vratu ili leđima. Zbog te iznimne snage lubanja ili kralješnica žrtve često su slomljeni, glava čudno iskrenuta te iz usta i nosa curi krv. Ugrizi se nalaze na ramenu i području vrata, a razmak očnjaka je od 50 do 80 mm.

medvjed 4

 

Preuzeto iz "Velike zvijeri - priručnik za inventarizaciju i praćenje stanja", DZZP, Zagreb

 

Izvor: Lovac.info, prema DZZP i Wild croatia
Zadnja izmjena Utorak, 25 Veljača 2014 03:11
K2 Items

PROMOCIJE

NL Pure 32 300x250ani CRO
fanzoj-lovac-info.jpg
lovac kuhada reklama banner veliki2023