Hrvatska država još uvijek na žalost nema registar životinjskih vrsta koje žive ili su živjele na području njenih današnjih granica, a koji bi bio verificiran od znastvenika i stručnjaka (biologa, zoologa, genetičara...). Zašto je to bitno? U ustavnim načelim Republike Hrvatske biljni i životinjski svijet je opće dobro koje uživa posebnu zaštitu države. Ako ne zna­mo čime raspolažemo, kako da provedemo ustavnu obve­zu o zaštiti tog dobra? Taj registar je nužan da bi se mogle primijeniti odredbe Zakona o zaštiti prirode koje načelno govore o autohtonim i alohtonim životinjskim vrstama, a poglavito je to nužno da bi se moglo pravilno prim­jenjivati i provoditi odredbe Zakona o lovstvu u dijelu životinjskih vrsta koje se smatraju divljači.

Zašto je to bitno? U ustavnim načelim Republike Hrvatske biljni i životinjski svijet je opće dobro koje uživa posebnu zaštitu države. Ako ne zna­mo čime raspolažemo, kako da provedemo ustavnu obve­zu o zaštiti tog dobra?

Taj registar je nužan da bi se mogle primijeniti odredbe Zakona o zaštiti prirode koje načelno govore o autohtonim i alohtonim životinjskim vrstama, a poglavito je to nužno da bi se moglo pravilno prim­jenjivati i provoditi odredbe Zakona o lovstvu u dijelu životinjskih vrsta koje se smatraju divljači.

Nedosta­tak znanstveno verificiranog registra životinjskih vrsta rezultira donošenjem impro­viziranih mišljenja i stajališta državnih birokrata kada odlu­čuju hoće li se pojedina životi­njska vrsta smatrati divljači te da li pojedina životinjska vrsta koja se unosi na teritorij Republike Hrvatske ima značaj alohtonih ili autohtonih vrsta - svojti. Je li pojedina životinjska vrsta u Republici Hrvatskoj živjela ili da li još i danas živi odgovor bi trebalo dati resor­no ministarstvo, tj. Ministarstvo zaštite okoliša i prirode.

Još tužnija je činjenica da u Hrvatskoj ne postoji znanstvena institucija koja bi se sustavno bavila poviješću lova i to u okviru znanstvene discipline i studija lovstva i drugih znan­stvenih disciplina kao što su arheologija, povijest umjetno­sti, etnografija, gastronomija i sl. Upravo ove znanstvene disci­pline mogu dati odgovor kada je pojedina životinjska vrsta živjela na teritoriju Republike Hrvatske, dati objašnjenja i znanstvene razloge zbog kojih je ona nestala s ovih područja (promjena klimatskih uvjeta, redovito izlovljavanje i sl.) te postoje li uvjeti za njeno po­novno unošenje na područje Republike Hrvatske.

Činjenica da nemamo sustavno izuča­vanje životinjskih vrsta taj nedostatak moguće je ispravi­ti kroz proučavanje dostupnih nam životopisa pojedinih vla­dara koji su upravljali Hrvatskom. Iz njihova načina života (opisi jela od divljači s njihovih jelovnika, opisi lovova) može se sa sigurnošću utvrditi da su oni lovili i koristili životinjske vr­ste koje danas na žalost više ne žive na području naše domovine.

Tisuće takvih opisa razasuto je po raznim djelima koja se čuvaju u knjižnicama Beča, Pešte, Carigrada, Vene­cije, i u gradskim arhivima naših sred­njovjekovnih gradova. Vjerujemo da će Ministarstvo zaštite okoliša i prirode osigu­rati sredstva za ovu namjenu jer je ona opće društveno potrebna, nužna i korisna, a što će u budućnosti osigurati veću i bolju skrb o životinj­skim vrstama (divljači) kao dijelu nacionalnog prirodnog bogatstva.

Na tragu istraživanja prava lova kod Hrvata vrijedi spomenuti Knjigu s opisima zemalja autora Gilles le Bouviera Berrvja, fran­cuskog veleposlanika i putopi­sca koji je često boravio u Dubrovniku. Ona nažalost ni do danas nije prevedena na hrvatski jezik, a u svojim njedrima krije djelomični od­govor na naprijed postavljena pitanja.

Posao istraživanja lova, a sa­mim tim i životinjskih vrsta koje su bile predmet izlovljavanja izuzetno je težak, slo­žen i odgovoran - mnogo i mnogo jalovine treba „iskopa­ti“ da bi se došlo do istine o postojanju životinjskih vrsta na tlu Hrvat­ske.

Mladan Vidović, dipl.iur.
Objavljeno i u: Glas lova i ribolova, ožujak 2013.